dveri rijeci

https://blog.dnevnik.hr/volimhj

utorak, 23.12.2008.

TIN KOLUMBIĆ:DJETINJSTVO

Sjedim u dvorištu pred kućom i dijelam brod od borove kore.Uskoro će biti gotov
i zaploviti će u velikom drvenom vjedru u kojemu majka ispire rublje.Rore na kući
otvara se prozor.Majka pjeva i nešto zaljeva.Pjesma utihne te upitam majku:
-Mama,što zalijavaš?
-Bosiljak.
-Što je to bosiljak?
-Vidjet ćeš kad procvjeta.
Predvečer sam izdjelao brod.Majka mi je dala monadić bijelog platna za jedro.

- 10:57 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

RABINDRANATH TAGORE:SUDAC

Recite o njemu sve što vam je drago,ja znam
greške moga djeteta.
Na volim ga zato što je poslušno,već zato
što je moje maleno.
Kako biste mogli znati dragost i kilotu
moga djeteta,dok važete njegove vrline
spram jegovih mana?
Kad ga moram kazniti,ono još većma
postaje dio moga bića.
Kad mu nagnam suze na oči,moje srce
plače s njim.
Ja jedini imam pravo da korim i kažnjavam,
jer samo onaj smije kažnjavati koji ljubi.

- 09:17 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

MARINKO KOVAČEVIĆ:KAD MOJA MAJKA GOVORI

Kad moja majka govori,
riječi joj se iz dubine odrone.

I meni zazeleni,
i meni tamno zarumeni,
i crno mi se pozlati,
odbjegla lasta ponovno se vrati.

Kad moja majka govori,
zamirišu kolači.
I teku,teku
riječi-jagode,
i nižu se,nižu
riječi-trešnje.

O te riječi-cvjetovi,
o,sunca puno
svjetovi.

- 08:58 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ZLATA KOLARIĆ-KIŠUR:RIJEČI

Postoje riječi
nježne,tople,blage,
koje nas usrećuju
smiruju
i u tuzi tješe.

Postoje riječi
duhovite,vedre,
leprševe i lake,
od kojih se ljudi
razblaže i smješe.

No ima riječi
teških,tvrdih
kao kamen.
Kad one padnu,
nanesu bol
i ostave na srcu
ožiljak i znamen.

- 08:51 -

Komentari (0) - Isprintaj - #